• Narrow screen resolution
  • Wide screen resolution
  • Wide screen resolution
  • Increase font size
  • Decrease font size
  • Default font size
Susret sa Gospodom PDF Štampa El. pošta
Napisao Dobra vest   
četvrtak, 16 april 2009 13:52

  LIČNI DOŽIVLJAJ PRED VRATIMA PAKLA  Kompletan tekst 

 

 

Lični duhovni doživljaj u noći između 15. / 16. marta 2004  (moj 51. rođendan).

 

Pred vama su aktuelne vizije i otkrivenja koja sam doživeo u duhu, i po nalogu Božijem delimično objavio

 

Susret sa Gospodom

altU snu osetim, vidim belo svetlo, koje postaje sve blistavije, i blistavije belo, prilazi mi sve bliže, obuzima me u potpunosti sve jače i jače, prožima me, oduzima mi prisebnost i snagu, padam, i čujem glas: 

"Nikola Mijatov, probudi se; čuj šta će ti kazati Reč Božija, o kojoj čitaš u Bibliji." Jovan 1:1-5.

"Evo, sada će Gospod Isus učiniti delo na tebi, jer si zapečaćen njegov izabranik po milosti njegovoj za ovaj čas, i vreme koje dolazi. On je odlučio po savesti svoje volje da se proslavi kroz tebe, kako na nebu, tako i na zemlji. Volja je Božija da te sada i tu, učini čistim i svetim, da možeš videti Beli Presto Božije Slave - spolja". 

"Ja koji s tobom govorim sam Arhanđeo Mihajlo, a ti si dete Božije". Još mi blagim glasom kaže: "Ja sam poslan, da ti pomognem u pripremi za ovo što ćeš sada doživeti. Ne zabrinjavaj se. Upozoravam te, ovo što sledi nije prijatno za ljudsko telo. Ali Elohim je uz tebe, da bi se izvršila volja Božija. Čuj, ne odaj jezik Gospodnji kojim sam ti govorio, jer je svetu ludost". "Sveti Duh će ti pomoći da po Božijem nadahnuću pismeno objaviš ovaj doživljaj, ali samo u dozvoljenom sadržaju od celosti, a zatim će ti se uzeti. Ostaće ti samo slike, koje ćeš vratiti kada se sretneš sa Isusom u večnosti". 

Samo što je ovo izgovoreno, nisam stigao ništa da pitam, ili kažem. Odjednom me je počela tresti groznica, drhtanje tako, da su se moje vilice tresle, te sam mislio da će mi se lobanja raspasti. Želeo sam da stegnem vilice, ali bez uspeha. Zatim me udari snop još silnije i jače bele svetlosti, u obliku klasje žita po glavi, po leđima, po licu i po rukama. Svaki udarac je imao drukčiji bol koji je prodoran i strašan, prosto ga nikakva ljudska izdržljivost nemože preživeti u običnom telu. Najviše podseća na udare struje, koji se oseti do srži kostiju, i svaki klas ima za sebe svoj indetitet u udarima. U duhu sam vrištao, i to sve dok nisam oduzet pao na pod u duhu. Tada sam osetio moju ruku u toplojoj ruci, iz  te ruke je ulazila u mene neopisiva dobrota, mir i sigurnost, tu nežnost nemogu uporediti sa ničim. I vidim široki rukav od bele sjajne lanene haljine, koja pokriva do polovine šaku ovga što mi govori, a zatim vidim skoro celu haljinu koja pada do bosih članaka, koja je sva od zlatnog veza i crvene svile. Njegove bose noge su me dodirivale oko ramena. Lice mu nisam mogao videti, jer nisam mogao glavu pomeriti u visinu, bio sam potpuno kao oduzet, samo očima sam mogao baciti pogled do određene visine i okolo sebe.

Tada mi kaže ta prisutnost: "Nikola Mijatov, ja sam Gospod i Bog tvoj, Isus Hrist, Alfa i Omega. Ja sam te spremao za ovaj momenat, jednu celu večnost. Tvoj je duh prebivao u Mojoj prisutnosti, mnogo pre nego što si rođen, bio si već u zajednižtvu samnom, u smislu kao što piše u Biblija". Jeremija 1:5: Pre nego te sazdah u utrobi, znam te; i pre nego iziđe iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te.

"Ljubav je moja velika prema tebi. Ovo je moj čas i vreme koje sam ja odredio za tebe. Nikola Mijatov, ispruži obe ruke, dajem ti dar, da vidiš tvojim prstima. Evo, uveri se". (Očni vid mi je nestao, oči nisam mogao otvoriti). Dodao mi je jedan težak gladak predmet u ruke, kroz prste sam stvarno progledao i video zlatni krčag za vodu, veličine oko 10 litara, visokog sjaja, presijavo se. Na njemu gravirane zlatne masline kao i plod na maslinovoj grani, loza i grozdovi, klasje žita u snopovima, kao i druga gravirana bića. Zatim, taj krčag ima tri pregrade, ali je sve zatvoreno, kao zaliveno, nevidi se otvor. Onda kaže ta prisutnost: "Reci jednu reč i otvoriće se". Bez razmišljanja rekao sam: "U Isusovo ime otvori se!" I zaista, počela se prvo otvarati prema meni levo pregrada, i mogao sam da vidim kroz površinu prstiju unutri krv, i krv progovara:

"Ja sam krv Isusova, prolivena za grehe sveta. Zapovedaj poganima da priznaju grehe, pokaju se i priznaju Isusa Hrista za svog Gospoda i Boga". Amin.

Napominje mi: "Biće ti teško, teško ljude tvrde šije o ovome da uveriš, a posebno religiozne vođe! Takođe isto one koji nemaju u srcu ovoga, koji ti sada govori". Ta pregrada se ponovo pretvorila u prvobitno stanje. I evo, vidim otvara se ova druga pregrada i govori mi iz pregrade: 

"Ja sam Onaj, koji bi pre početka i stvaranja, i govorim tvome duhu: Ja sam Trojedini Bog. Bog Otac, Bog Sin i Bog Sveti Duh. Sebe sam prestavljao u različitim istorijskim razdobljima, različitim imenom i značenjem svetu, i sve to po odluci i savetu svoje volje." "Nikola Mijatov, pomazujem te pomazanjem Melhisedeka, i postavljam  u svetu službu misionara Mog Evanđelja, primerom kojim postavih apostola Pavla. Biće ti teško, ali rodovi i dela Božija će te hrabriti, podupirati i pomagati." "Zapamti: svedoči svetu, da postoji Božanstvo, koje je nerazdvojivo jedinstvo Trojedinog Boga. Ovo ti kažem ljudskim razumom, u Isusovo ime. Ti si sada dobio autoritet od Spasitelja Isusa Hrista, da otvoriš treću pregradu. Za momenat oduzimam ti vid prstiju, i nemožeš videti u krčag. Nemoj se zbunjivati, u veri pruži desnu ruku i izvadi to, što ti je darovao Sveti Duh".

Ja sam tada pružio ruku u krčag, kad ono ledena voda! I kaže mi prisutnost: "Pruži još ruku dublje". Kako ja pružam ruku, krčag je sve širi, voda je sve dublja. Pružio sam ruku do ramena, i prstima na dnu jedva dotakao nešto kao metalno. Jedva sam taj predmet mogao vrhovima prstiju prihvatiti. Kada sam ga imao među prstima, prepoznao sam da je to ključ, ali i taj ključ govori! Govori za sebe da je zlatan ključ: „Dugo, dugo sam čekao na ovaj čas. Tako se radujem što me Isus poverava tebi. Proveo sam sve svoje vreme na Belom Božijem Prestolu Slave, i znao sam, da ću se sresti s tobom; pazi da se nerastavimo. Samnom ćeš otvoriti sva vrata na koja te pošaljem u ime Isusa Hrista, i nedaj me iz tvoje desne ruke, nikom. Potpiši revers o zadužbini, jer jednog dana me trebaš vratiti Gospodu Isusu". Ja sam upitao: Kako da potpišem? Ključ mi kaže: "Samnom, iz mene teče Isusova krv, ti samo na krčag stavi plus, i vrati me u vodu".

Kada sam hteo da upišem plus, osetio sam u pola zatvorenoj šaki, kako se ključ prilagođava, i vodi moju ruku, gde i na koje mesto na krčagu da upišem plus. Tada odjednom mi se sve počelo vrteti u krug, i nastao je tako jak vetar i huka, da me je celo vreme taj snažan vetar držao odvojenog od poda, u ležećem položaju. I tada sam čuo prodorno jak glas, da sam se tresao od njegove sile: "Ja sam stobom u sve dane do svršetka veka! Dela ću moja kroz tebe potvrđivati vidljivim znacima; seti se na Moje Reči iz Evanđelja po Marko 16:15-20".  I još mi kaže: "Poklanjam ti sećanje na svaki sekund ovog susreta, da ga upišeš po vodstvu Svetog Duha za svedočanstvo onima koji će ga u srce primiti; a ne trudi se, da predaš ovo svedočanstvo onima koji su tvrde šije i skeptici. Blagosiljaj moju ćer Lili, i kroz njene ruke proslaviću se. Amin."

"Nikola Mijatov, drži ovo zatvoreno do 7. oktobra 2007. Daj ovo na javnost u raznim jezicima, neka se napune radošću srca onih koji će prevoditi ovu objavu." 

Bitno da vam kažem, ovo mi je slobodno!      

U Duhu mi je Gospod Isus Hrist pokazao još mnogo ljudskim razumom ne opisivih doživljaja, koje ja nemogu mojim umom i jezikom opisati, kao moje ime u večnosti, ime moje supruge i naše dece, a imena koja nisu ova, koje su nam dali naši roditelji. Neopisivo lepa mesta puna sveta koji slave Boga neprestalno; i nebesku prirodu, drveća i cveća, plodove voća, grožđe koje je zrno ko lubenica sve peva i slavi Isusa, ptice i razne životinje opasne zveri (poznata) sa zemlje, a koje se ovde igraju kao jagnjad, primer lav se smeje i nema kljove, ogromne bele konje koji hodaju i lete, mozda 20 t. ribe iz reka veselo iskaču i podvikaju, slave Boga, kao i osobe nama poznate iz Biblije, i još puno toga o čemu mi je Gospod zabranio govoriti, sa obrazloženjem: "da svet pogani Njegovu objavu". Pitao sam Isusa: da li mogu ostati u tom, tako neopisivom blagu? Našta mi je On odgovorio (....), potsestio me je, da se setim biblijskih stihova, gde kaže: Kada vam kazah ovo zemaljsko pa ne verujete, a kako onda da poverujete u nebesko? Potpuno sam siguran, da me je Isus lično vratio i legao u krevet, osetio sam taj rastanak i (....), dodir sa krevetom. Kada sam se u telu prvi put posle toga pribrao, molio, nisam mogao da sastavim, ili kažem jednu, jedinu reč na glas. Srce je plakalo, mislio sam da je to sada više neizdrživo, da će se nešto morati samnom desiti, ovo se stanje nemože dugo preživeti. Zatim sam počeo da slavim Boga u duhu, i postepeno me je sve popuštalo i vraćao sam se u sebe. Vremenski neznam koliko je sve trajalo.

Izvod iz dnevnika događaj 16.03. 2004 

Misionar: Nikola Mijatov-Meister

Poslednje ažuriranje nedjelja, 21 jul 2019 18:56